Emotivna ispovest Vjere Mujović: Maltretirali su me stariji rođaci!

Glumica Vjera Mujović otkriva nepoznate detalje iz svog detinjstva, porodice, ljubavi i gubitka roditelja u dirljivoj ispovesti.


 Vjera Mujović u emotivnoj ispovesti prisetila se svog detinjstva, roditelja, prijatelja i ljubavi, deleći dirljive detalje iz svog života.

Vjera je otkrila nepoznate aspekte svog privatnog života, uključujući detinjstvo, teškoće sa smrću dragih ljudi, kao i razvod od nemačkog lekara Štefana Prajsa. "Rođena sam u Beogradu, a detinjstvo sam provela u Podgorici, tadašnjem Titogradu. Kao dete sam bila povučena i često su me stariji rođaci maltretirali dok su me čuvali. Roditelji su mi bili pedijatri i puno su radili," prisetila se glumica.

Ona je dalje pričala o svojoj porodici: "Majka mi je došla iz Skadarlije u Crnu Goru, a deda je bio majstor svetla u Narodnom pozorištu. Naša porodica je bliska sa porodicom Tesline majke Đuke. Moja majka je bila talentovana za slikarstvo, ali je zbog jedne lekarke odlučila da studira medicinu."

Vjera je govorila o svom ocu Trifunu koji je bio gorštak iz Lijeve Rijeke i lečio najteže bolesti kod dece. "U detinjstvu sam volela šetnje sa ocem. Selili smo se 13 puta i te šetnje su bile moj mir. Most nad Moračom koji se tresao mi je bio fascinantan, iako sam znala da se prethodni most srušio," rekla je ona.


"Iako sam bila vaspitana, često sam psovala u sebi. Moja majka je trenirala spartanstvo i često sam nosila zakrpljenu odeću, što su učiteljice primećivale."

Govoreći o svom životu, Vjera je rekla da se oseća kao da je živela zgusnut život pun radosti, tuge, operacija i razočaranja. "Često se osećam kao da sam živela previše intenzivno, ali to je moj život."



Foto: Printscreen Youtube/Suzanin izbor



Nedavni gubitak roditelja ostavio je dubok trag na nju. "Smrt je nešto s čim sam se suočila u poslednjih nekoliko godina. Otišli su stari i mladi glumci, moj profesor, moja tetka i roditelji. Njihov odlazak je najveća tuga mog života," rekla je Vjera, dodajući da je odlazak tetke označio kraj njenog detinjstva.

Govoreći o sreći, Vjera je rekla: "Sreća je u trenucima koje treba čuvati. Moj brak sa Štefanom, iako bajkovit na početku, završio se zbog daljine i rastrzanosti. Ipak, razvod je bio manje bolan od gubitka roditelja."

Na kraju, Vjera je zaključila: "Moja majka je prihvatila smrt bez straha, rekavši da je živela punim životom. Sada se osmehujem kroz suze, dok me roditelji posmatraju sa mog radnog stola."