Kako je Milan Stanković preživeo bol detinjstva bez oca?
Pevač Milan Stanković već godinama živi povučeno, a o njegovom privatnom životu javnost zna veoma malo. Ipak, u retkim trenucima kada se otvori, Milan deli potresne priče o svom odrastanju – od porodične tragedije koja ga je obeležila do izazova sa kojima se suočavao u školi. Njegova iskrenost u pričama o gubitku oca i vršnjačkom nasilju ostavila je snažan utisak na javnost.
Porodična tragedija koja je obeležila Milanov život
Milanovo detinjstvo obeležio je gubitak oca pod tragičnim i nerazjašnjenim okolnostima.
„Imao sam samo pet meseci kada je moj otac otišao u zatvor. Zato ga se i ne sećam, ali kroz glavu mi prolaze slike iz poseta. Nikada nisam imao osećaj da imam tatu, već nekog teču koga sam povremeno viđao. Moj otac je zbog nekog duga ubio izvesnog čoveka s kojim je radio u pekari. Posle pet i po godina saopštili su nam da je pao sa skele i poginuo, ali ne verujem u to. Mislim da se radi o krvnoj osveti“, ispričao je Milan u jednom od retkih intervjua.
Posebno ga je potreslo otkriće pisama koja je otac slao iz zatvora
. „Ne znam kakav bih bio da sam rastao uz oca, ali oduvek sam se osećao inferiorno. Kada bih u društvu rekao da nemam tatu, izazvao bih sažaljenje. Kao da sam ja kriv što je to tako. Najteže su mi pala pisma koja je slao iz zatvora. Jednom sam ih slučajno našao i bio sam potpuno izgubljen. Znao sam da ga ne mogu vratiti. Osetio sam koliko mu je svako pismo drugačije, u nekim se prepoznavao očaj, ponekad optimizam. Mama me je, uprkos svemu, izdržavala i borila se za mene i sestru. Radila je u trafici, peglala, čistila po kućama. Često je pozajmljivala novac“, prisetio se Stanković pre više od deset godina. Ova pisma su za njega bila bolno svedočanstvo o očevom životu i emocijama, ali i podsetnik na gubitak koji nikada nije prevazišao.
Bol koja ne prolazi
Milan i danas nosi teret gubitka oca i retko govori o tome, jer smatra da javnost često pogrešno tumači ovakve priče.
„Bolne priče postaju mnogo bolnije kada se o njima govori kroz medije. Ovde nije reč o misteriji, već o porodičnoj tragediji koja nije medijska poslastica, nego rana. Ona nikad neće zarasti i najmanje što bih mogao da tražim jeste da ljudi ne kopaju po tome“, objasnio je Milan za Story. Kada su ga upitali o nerazjašnjenim okolnostima očeve smrti, odgovorio je:
„Ima li smisla u nečijoj smrti tražiti dodatni odgovor? Za mene kao dete koje je kroz to prošlo, sasvim je dovoljan hendikep što sam rastao bez oca i to znaju samo oni koji su bili u sličnoj situaciji. Nikada nisam imao nameru da pričam o tome, jer je to moja intimna bol. Neću ni sada da detaljišem na tu temu, ne zato što se u njoj krije bogzna kakva misterija, već zato što je to naprosto mnogo teško.“Vršnjačko nasilje u školskim danima
Pored porodične tragedije, Milan se tokom odrastanja suočavao i sa drugim izazovima, uključujući vršnjačko nasilje.
„Što te ne ubije, to te ojača, bar je tako bilo u mom slučaju. Preživeo sam sve i svašta, pa i vršnjačko zlostavljanje. Ja sam preživeo vređanja, cepanja ranca, izbacivanja iz društva i zato ističem da je od dobre ocene važnije biti dobar čovek i zaštititi slabije. Pamtim šesti i sedmi razred osnovne škole, povlačenje u sebe, u svoju sobu i spopstveni svet glume i scene, gde sam mogao da budem ono što želim“, otkrio je Milan svojevremeno. Ovi teški momenti naterali su ga da se povuče u svoj svet, gde je pronalazio utehu u glumi i muzici, što ga je kasnije i odvelo ka karijeri pevača.
Milanova karijera i povlačenje iz javnosti
Milan Stanković postao je poznat 2010. godine kada je predstavljao Srbiju na Evroviziji sa pesmom
„Ovo je Balkan“, koju je napisao Goran Bregović. Njegova energična izvedba i harizma brzo su ga učinile miljenikom publike, a u godinama koje su usledile izgradio je uspešnu muzičku karijeru. Međutim, poslednjih godina odlučio je da se povuče iz medijskog sveta, fokusirajući se na privatni život i lične projekte. Iako više nije u centru pažnje, njegovi obožavaoci i dalje prate svaki njegov korak, a on povremeno deli deliće svog života kroz društvene mreže.